biti cete prebaceni na stranicu za

sekundi


Navigacija

Pocetna
Brzi komentar
Knjiga gostiju
Videoteka
Posjetite ih
Vijesti
Glumci
Svet novine
Bošnjački haber
Islam
Zapažanja
Top
Ankete
Forum
Vicevi
Top lista
Chat
Televizija uživo
Bošnjačko...
Bošnjačka braća- Sandžak
Bošnjaci na Kosovu
Bošnjački institut
Translator
Link to us!
Tražilica
Radio stanice
Vrijeme
Slika dana

Slika hostovana na Fotorola.com
Slika hostovana na Fotorola.com
Slika hostovana na Fotorola.com
Slika hostovana na Fotorola.com

----- RadioRaja
POQbum .com Graphics
POQbum .com Graphics

Bošnjaci Kosova

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Nakon Albanaca i Srba najmnogoljudnija zajednica na Kosovu su Bošnjaci. Najveći broj Bošnjaka Kosova živi u Prizrenu, Župi , Gori, Podgori, odnosno u Prizrensko-dragaškoj oblasti uz samu Šar-planinu). Značajniji broj Bošnjaka živi i u Pećko-istočkom kraju, Mitrovici, dok ih u manjem broju ima u Prištini, Uroševcu i drugim gradovima.

Sadržaj

[sakrij]

Stanovništvo [uredi]

Podaci govore da u Prizrenskoj regiji živi oko 35.000 Bošnjaka, u regionu Peć, koji obuhvata grad Peć i sela Vitomirica, Banja i Zlopek živi do 5.000 Bošnjaka. U Istoku (Dobruša i još neka manja sela) živi manje od 1.150 Bošnjaka, dok u Mitrovici živi oko 2.000 a u Prištini (računajući i selo Mazgit) oko 1.000 Bošnjaka. Od posljednjeg valjanog popisa stanovništva iz 1981. godine do danas, Kosovo je iz bezbjednosnih i ekonomskih razloga napustilo oko 30.000. Danas se pretpostavlja da na Kosovu živi između 45 000 i 50 000 Bošnjaka.

Jezik [uredi]

Glavni članak: Bosanski jezik

 

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
 

Pregled dijalekata bosanskog jezika na Kosovu [uredi]

Na Kosovu živi znatan broj Bošnjaka, u kulturološkoj i jezičko koegzistenciji sa ostalim narodima, u gradovima i u selima skoro svih krajeva ove multietničke zajednice. Gustina naseljenosti Bošnjaka je različita i uglavnom ekonomske i etničke motivisanosti. Bošnjaci se na Kosovu mogu, prema porijeklu i jezičkim specifičnostima, tretirati kao dvije grupe jednog nacionalnog korpusa. Prvu grupu čine Bošnjaci autohtonog porijekla i uglavnom su naseljeni u južnom dijelu Kosova, po šarplaninskoj geografskoj destinaciji formiranoj kao regije Gora, Župa i Prizrenski Podgor, te u Prizrenu, ali i po drugim kosovskim gradovima i većim seoskim naseljima gdje su dolazili motivisani ekonomskim razlozima. Oni se međusobno, a i od susjeda, oslovljavaju imenom lokalne geografske pojmovnosti kao Gorani//Goranci, Župljani, Podgorci//Podgorani, kao i sličnim derivetivnim formama od ovih standardnih etnonima. Drugu etno-jezičku grupu Bošnjaka čine oni koji su se u prošlosti ovamo doseljavali, dominantno kao muhadžiri na putu prema Istoku, ovdje se naseljavali, ostajali i adaptirali se sa sredinama i dru¬gim etničkim i jezičkim zajednicama. Oni su se ovdje doseljavali tokom 18., 19. i 20. vijeka, i uglavnom poslije Berlinskog kongresa 1878. godine, zstim poslije Prvog i Drugog svjetskog rata. Dolazili su iz Sandžaka, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske... Ovdje su, na nekim regijama, formirali svoja veća naselja, ali su se naseljavali i u drugim krajevima Kosova. Najviše su se naseljavali u Peći i oko ovog gradskog naselja (Vitomirica, Dobruša i druga sela u okolini), u Dečanima i susjednim selima (Rastavica), u Đakovici, Prizrenu, Ferizaju, Mitrovici, Prištini, Istoku... Prema istraživanjima mr. Redžepa Škrijelja, naseljavanja je bilo i za vrijeme turske vladavine - po naseljima Kosovskog vilajeta. On je zabilježio da su Ferizaj osnovali, u stvari, doseljeni Bošnjaci. Kasnije su se, kao muhadžiri "sa zapada" naseljavali po Kosovo polju (Mazgit, Obilić), u Vučitrnu, Kosovskoj Mitrovici, Zvečanu, pa i u nekim dreničkim selima. Sudbina ovih Bošnjaka je neizvjesna. Oni su se, uglavnom, nacionalno i jezički utapali u albansku većinsku zajednicu i danas se osjećaju tako. Ipak znaju svoje porijeklo, čuvaju uspomene na tradiciju, jezik i rodbinske veze. Slično je i sa starijim doseljenicima u Peći i okolini, koji su ovdje dolazili uglavnom iz Plava i Gusinja poslije crnogorskog genocida 1912. i 1913. godine, kao i kasnijih srbo-crnogorskih etničkih čišćenja. I ova, starija, bošnjačka muhadžirska zajednica se nacionalno i jezički utopila u većinsku zajednicu, čuvajući još svoje veze sa starim zavičajem, rodbinske veze, porodičnu kulturu i jezički fond kakav su ponijeli onda kada su se ovamo preseljavali. Ova je skupina sa aspekta jezika vrlo indikativna. Stariji, a mnogi i mladi, još čuvaju osobine ranijeg govora plavsko-gusinjske dijalekatske aree, kao na primjer ikavizam gusinjskog tipa (ikavski refleks dugog jat), poluglasnik u ponekim karakterističnim leksemama, akcenatski sistem, gusinjsko-plavske lokalizme, mnoge idiome lokalne semiotike i postanka, arhaičnu lokalnu leksiku, lokalne fonološke oblike, lokalnu dijalekatsku sintaksu, i sl. Bošnjaci koji su dolazili iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Crne Gore još čuvaju svoje dijalekatske resurse, osobito reflekse jata, prozodijski sistem, leksiku (domaću i onu orijentalnog porijekla), čuvaju svoju tradiciju (usmenu i pisanu, folklor), način života, obrede i običaje. Osobito je jezički resurs ove grupe Bošnjaka indikativan, međusobno izmiješan - sa tendencijom izjednačavanja dijalekata iz starog zavičaja. I u ovom etničkom korpusu ima znakova nacionalnog i jezičkog prestrukturiranja u većinskoj etničkoj sredini. Posebne specifičnosti čine govori stanovništva u oblasti Šar-planine, u užem smislu govori Gore i Župe, i u širem smislu govori cijele šarplaninske regije u izoglosi Prizren - Kuks - Debar - Radika - Mavrovo – Tetovo. Stanovništvo u oblasti Gore i Župe u prošlosti se različito deklarisalo: kao Turci, Srbi, Staro Srbi, Makedonci, čak i kao Bugari; a nazivani su i drugim imenima: Torbeši, "našinci"; tretirani kao "neopredijeljeni", kao Muslimani (ili kao slovenski muslimani), kao Srbi muslimanske vjere. Tako je bilo do kraja osamdesetih godina dvadesetog vijeka, a poslije su se izjasnili, uglavnom, kao Bošnjaci (na popisima i u životnoj komunikaciji), mada ne i jedan manji dio koji se orijentiše prema Srbiji i srpskoj nacionalnoj opciji, neki i prema makedonskoj i bugarskoj, a u zadnje vrijeme i prema turskoj. Ovaj nacionalni fenomen u šarplaninskim oblastima još je diskutabilan i u samom narodnom korpusu i u nauci. Od I. Jasterbova i M. Lutovca mnogo je teorija bilo u opticaju, ali su one sve stavljene u arhiv prošlih političkih programa sa ciljevima asimilacije i konverzije. U novim naučnim istraživanjima sve se više otkriva etnički historijski palimpsest i prepoznaje porijeklo i historija ovoga naroda, i to prvensveno po historijskim argumentima koji su do sada bili u sjenci političkih aspiracija, zatim po toponomastici i toponomastičkim supstratima, po bogatsvu i autentičnosti tradicije i svih oblika folklora, ali i po jezičkim specifičnostima i antropološkoj kulturi. U ovom etničkom kontekstu valja reći da je stanovništvo cijele šarplaninske zone autohtono sa zajedničkim ili vrlo bliskim porijeklom, da je starobalkansko, da je na ovim prostorima moglo biti najbrojnije ono stanovništvo arumunskog (vlaškog) porijekla, a pominju se, pored Vlaha, i Juruci, zatim i Karakači (u oblasti od Janjine u Grčkoj, preko Rodopa i planine Balkan, do Slivena u Bugarskoj). Ova se teza potvr|uje višestruko, i na terenu i u nauci, te bi moglo biti da staro stanovništvo u ovom geografsko-etničkom pojasu ima porijeklo u starotračkom etnosu, starobalkanskom, zatim i u onim grupama koje su još mnogo prije nove ere dolazile sa Istoka, infiltrirale se u starobalkanske etničke zajednice - i asimiliralo, po modelu Bugara i njihove konverzije. Bilo je tamo Ujgura, Kumana, Pečenjega, Tatara, Mongola, prototuraka, kasnije Slovena. Ova slovenska zajednica etnički je bila imuna i u nju su se utapale male etničke grupe uzimajući slovenske jezičke resurse (dijalekte) i tradiciju. Popisi koje su Turci obavljali dolaskom na Balkan, početkom 15. vijeka, pokazuju da je antropološki sistem bio dominantno arumunski (vlaški) i da je oponirao vizantijskim i rimskim uticajima - osobito vjerskim (nasilnoj hristijanizaciji i feudalnim odnosima u društvu). Ovo takođe potvrđuje tezu da je u vjerskom smislu cjelokupno stanovništvo nekadašnje Trakije (od Janjine u Grčkoj, do Đerdapa na sjeveru - pojasom rodopskog i dinarskog planinskog sistema, na zapadu sve do iza Bosne, a dijelom i iza Hrvatske) - bilo vlaško, bogumilsko, i da je iza ove civilizacije ostalo puno spomenika, zapisa. makro i mikro toponima (up. Dragovica u Bugarskoj, Dragaš, Dragobija u Albaniji, Dragodan, može biti i Dragačevo, i sl.). Ostalo je još mnogo neistraženih, i zaobilaženih, argumenata u grčkim i rimskim zapisima, zatim u nasilju koje su Vizantija i Nemanjići vršili nad ovim bogumilskim stanovništvom (up. Žitije sv. Save od Monaha Bogumila, kao i stare srpske biografije vladara i sveštenih lica, te osobito stare grčke i vizantijske spise o obračunima i progonima bogumila). Bogumili nikako nisu bili sekta već religija čije se učenje temeljilo na Manasovom dualizmu. Na bazi ove teze može se pretpostaviti da su se bogumili sklonili u planine Rodopa, Šar-planine, Balkana, Prokletija i Dinare – tamo su dugo odoljevali hristijanizaciji. U tom kontekstu su i bogumili u Sandžaku, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori... (O ovome se još može govoriti). Što se pak tiče jezika stanovništva šarplaninske geografske regije, ovo bi se pitanje moglo ovako apsolvirati: Cijelokupna šarplaninska jezička area je lingvistički homogena, specifična i koherentna, nezavisna i od srodnih jezičkih sistema: makedonskog i srpskog. Specifična je po kompletnom jezičkom biću: fonološko-fonetskom, morfološkom, sintaksičkom i leksičkom. Te se razlike detaljnom analizom i studioznošću mogu uočiti i potvrditi na govornom materijalu iz historijske dijahronije i sinhronije, a na savremenom jezičkom materijalom još i više. U srpskoj nauci o jeziku, ova govorna zona tretirana je kao jedan od srpskh dijalekata, ili kao najstariji srpski jezik; dok je u makedonskoj dijalektološkoj karti ova govorna oblast tretirana kao sjeverozapadni makedonski govori (dijalekti, poddijalekti).

Međutim, situacija u jeziku ove regije u širem smislu pokazuje drugačije standarde (stanje i argumente). Oblast u lingvističkom romboidu Prizren – Kuks – Debar (ili Strumica, Kičevo) – Tetovo je, prvenstveno, historijski cjelovita, ali se u prošlosti ovaj jedinstveni jezički sistem izdiferencirao na četiri dijalekta:

  • župski i podgorski govor (istočno od Prizrena), koji se može smatrati i najprogresivnijim;
  • goranski govorni tip (sa centrom Dragaš) koji se može podijeliti na dva poddijalekta ili govorna tipa (gornjesevski – oblast Goroišta; i donjosevski – oblast Doloišta). Između ova dva tipa je linija istočno od Dragaša. Razlika izme|u ova dva govorna tipa je uglavnom fonološka (prisustvo diftonga u Brodu, fiziologija vokala i nekih konsonanata, alonžmanska vrijednost nekih vokala, upotreba sekvence vь umjesto u, zatvorenost // otvorenost nekih vokala...);
  • govori u oblasti Kuksa, koji su najarhaičniji, s obzirom na omeđenost albanskim dijalektima, odvojenošću od ranije jezičke mape. Ovi govori (u selima oko Kuksa) su najmanje progresivni, i dobar su materijal za naučna istraživanja u oblasti jezika, usmene narodne tradicije, a po selima su sačuvani i mnogi spomenici bogumilske sakralne kulture;
  • govori u makedonskoj šarplaninskoj oblasti, tzv, sjeverozapadni makedonski govori, koji su ucrtani u makedonsku dijalektološku mapu. U ovom dijalekatskom tipu brojne su i raznovrsne komponente uticaja makedonskog jezičkog standarda.

Napomena: Stanovništvo Gore i Župe opredjelilo se devedesetih godina za standardni bosanski jezik i za inkorporiranje svoga govora u dijasistem savremenog bosanskog standarda.' Bosanski jezik je danas jedan od zvaničnih i ravnopravnih jezika u upotrebi u Prizrenu, Dragašu i Peći.

Historija kosovskih Bošnjaka [uredi]

Historija kosovskih Bošnjaka je usko povezana sa historijom svih naroda koji stoljećima žive na Kosovu. Na prostoru prizrensko-dragaške regije je nastanjeno autohtono bošnjačko stanovništvo, torbeši, odnosno Goranci. Bošnjaci - muslimani ovog kraja smatraju naziv torbeši pogrdnim kao što Albanci naziv šiptar smatraju nedoličnim te se u normalnoj i kulturnoj komunikaciji među narodima može upotrebljavati samo ime koje odražava kulturološki i tradicionalni etnikum ovog dijela Kosova. Ovi nazivi su više regionalnog i socijalnog karaktera, nikako etničkog. Većina je živjela u ruralnim sredinama gdje se i razvijala kultura, tradicija i mentalitet. Razvoj gradova kao i ratni vihori uslovljavali su i migracije stanovnika ove regije. Predanja govore da je najbliže selo Prizrenu, Jablanica nastanjeno Bošnjacima starije i od samog Prizrena.

Politička situacija [uredi]

Bošnjaci Kosova su politički organizirani u sljedeće koalicije i partije:

Na osnovu rezultata na posljednjim parlamentarnim izborima, Kosovski Bošnjaci su izborili svoje učešće u najvišim kosovskim institucijama, u Parlamentu i Vladi Kosova.

Koalicija Vakat koju čine tri politička subjekta: Demokratska stranka Bošnjaka iz Prizrena, Demokratska stranka Vatan iz Dragaša i Bošnjačka stranka Kosova iz Peći, dobila je povjerenje više od polovine glasova kosovskih Bošnjaka (više od 5.000) i zajedno sa Turskom demokratskom strankom Kosova, preko Poslaničke grupe "6+" čini vladajuću koaliciju sa LDK (Demokratski savez Kosova)i AAK (Alijansa za budućnost Kosova). U Skupštini Kosova Koalicija Vakat ima osvojena tri mjesta, SDA Kosova jedno rezervisano, dok u Vladi Kosova ministar je Sadik Idrizi, ispred bošnjačke Koalicije Vakat i Poslaničke grupe "6+".

Bošnjaci Kosova su preko Foruma Bošnjaka Kosova usvojili značajan politički dokument - Platforma o učešću Bošnjaka u pregovorima o statusu Kosova.

Bošnjački studenti danas na Kosovu studiraju na svojem (bosanskom) jeziku, na dva fakulteta: u Peći na Fakultetu za biznis, u Prizrenu na edukativnom fakultetu. Studiraju i na drugim fakultetima Univerziteta u Prištini gdje ispite mogu polagati na svom maternjem jeziku. Na Kosovu izlazi i časopis na bosanskom jeziku pod nazivom "Alem", kao i TV program na bosanskom jeziku na Kosovskoj televiziji kojeg uređuje Nadira Avdić-Vlasi.


Bugün 1 ziyaretçi (5 klik) kişi burdaydı!
Dodatci

biti cete prebaceni na stranicu za

sekundi

Radio Raja

Get my banner code or create a flash banner
Bu web sitesi ücretsiz olarak Bedava-Sitem.com ile oluşturulmuştur. Siz de kendi web sitenizi kurmak ister misiniz?
Ücretsiz kaydol